Ljubav treba posmatrati kao kvantnu mehaniku čestično-talasne prirode.
"I-I"-kao talas i kao telo.
  Dvoje u ljubavi treba da budu kao što je i u fizici.
U klasičnoj da izazivaju trenje sa postepenim ubrzanjem, a u kvantnoj da budu komplementarni, međusobno dopunjivi. Održivi,iako su isuviše različiti,međusobno povezani,neprekidni i kontinualni,sa pomalo diskresije i prekidnosti.