...Kroz prljavi prozor od kapi kiše,vidim ovih dana su ulice puste. Pusta je i meni duša,bez tebe,bez ljubavi.
     Opalo lišće,i tako drvo,jadno,golih grana stoji. Bestidno.
Za mojim drvenim stolom,sedimo moja flaša napola puna,tuga i ja. Kakva samoća. Čamim.

Žedna sam dodira.A nemam ih.
Sve što posedujem trenutno je alkohol u flaši i nešto malo u mojoj krvi. Kap bludnosti.

       Da mi je da imam krila,doletela bih ti u zagrljaj.Tako si mi blizu,a tako daleko. Svega par stanica. Ceo jedan mokar put.

   Zašto mi ovaj oktobar ne pruža više volje,snage i boja,nego tmurnost? Tromost. Sivilo. Neki crno-beli svet. I neću reći "Nije sve tako sivo",kad jeste.
 A ja te nosim u srcu kao filigran na ruci.

U stanju sam između jave i sna . Ni na nebu ni na zemlji. Po Danteu u "Čistilištu". A čini mi se dug je red ovih dana za "Pakao" i izgleda dugo ću biti na ovom čardaku prepunom ljudi praznih duša. Čekati na peronu,sa kupljenom kartom za voz za sedmi krug pakla. Voz prve klase,za prvoklasne grešnike prljavih duša.